Vrhovni sud RH potvrdio: radnici u javnim službama imaju pravo na isplatu razlike plaće za koju su oštećeni!
07.01.2021
Kako je sve počelo?
Dana 23.11.2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% godišnje u 2007., 2008. i 2009. godini.
Do povećanja je i došlo u 2007. i 2008. godini, dok je zbog nastupa recesije povećanje za 2009. godinu izostalo, odnosno sporazumno je odgođeno. Naime, dana 13.05.2009. godine između Vlade RH i sindikata sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno privremeno zamrzavanje osnovice plaće na razini iz 2008. godine, dok je povećanje za daljnjih 6% odgođeno do poboljšanja gospodarske situacije.
Konkretno, osnovica za plaće u javnim službama ostala je iznositi 5.108,84 kuna, a povećanje na ugovorenih 5.415,37 kuna dogovoreno je za trenutak kada, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nastupi rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto.
Navedeno je potvrđeno i u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su sklopljene 26.10.2011. godine i koje predstavljaju pravni temelj za podnošenje tužbe za isplatu.
Što se u međuvremenu dogodilo?
Krajem studenog 2015. godine podaci Državnog zavoda za statistiku ukazali su na to da je ispunjen uvjet realnog rasta BDP-a u visini koja je predviđena za rast osnovice plaće pa su svi zaposlenici u javnim službama od sljedećeg mjeseca, dakle od prosinca 2015. godine, stekli pravo na povećanje osnovice plaće na iznos od 5.415,37 kuna, i to sve do siječnja 2017. godine kada je istekla primjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.
Međutim, plaće u javnim službama i nadalje su se nastavile obračunavati i isplaćivati prema osnovici iz 2008. godine, dakle 5.108,84 kuna, odnosno za 306,53 kuna manje, i to tijekom svih 14 mjeseci u kojima su radnici imali pravo na povećanu osnovicu.
Za što su javni službenici zakinuti?
Povećanje osnovice plaće za 306,53 kuna znači u svakom pojedinom slučaju povećanje plaće u iznosu koji odgovara umnošku svih koeficijenata koji ovise o konkretnom radnom mjestu i/ili drugim okolnostima s tom povećanom osnovicom.
Dakle, javni su službenici od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine imali pravo u svakom pojedinom mjesecu na veću plaću od one koja im je isplaćena.
Ukupna visina iznosa za čitavo razdoblje znatno oscilira ovisno o kojem je radnom mjestu riječ i drugim posebnim okolnostima, ali načelno je riječ o iznosu između 5 i 15 tisuća kuna, a što se uvećava i za zakonske zatezne kamate koje bi predvidivo trebale iznositi još najmanje 30% dosuđenog iznosa.
Tko sve ima pravo na tužbu?
Svi javni službenici, odnosno oni koji su to bili u razdoblju od prosinca 2015. godine i siječnja 2017. godine ili u dijelu tog razdoblja, neovisno o tome jesu li i gdje sada zaposleni ili su u mirovini, a čak i nasljednici umrle osobe koja je u to vrijeme bila javni službenik. Pritom je članak 2. Zakona o plaćama u javnim službama referentna točka od koje treba poći prilikom utvrđivanja toga što su javne službe, dok su javni službenici sve osobe koje su u radnom odnosu kod poslodavca koji se smatra javnom službom, i to neovisno radi li se o stručnom ili pomoćnom osoblju (spremači/-ce, domari/-ce, kuhari/-ce i dr.).
Članak 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisuje: “Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.”.
Konkretno, riječ je primjerice o nastavnicima i drugim djelatnicima škola i javnih fakulteta, liječnicima, medicinskim sestrama i drugom osoblju i djelatnicima bolnica i javnih domova zdravlja, muzeja i drugih kulturnih ustanova, instituta, djelatnika zaposlenih u sektoru socijalne skrbi i dr.
Koja je dokumentacija potrebna za tužbu?
Za tužbu je potrebno isključivo dokazati postojanje radnog odnosa kod poslodavca koji predstavlja javnu službu u razdoblju od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine (ili u dijelu tog razdoblja, u kojem slučaju se ima pravo samo na djelomičnu isplatu u tim mjesecima), a to je najbolje moguće dokazati ugovorom o radu. Također, potrebno je pored tog dokaza priložiti još i obračune plaće za to razdoblje.
Ako radnik ne posjeduje nešto od potrebne dokumentacije niti to nije razlog za odustajanje od tužbe jer je istu moguće pribaviti i posrednim putem unutar sudskog postupka.
Koliki je rizik od neuspjeha u postupku?
Do sada je diljem Republike Hrvatske podneseno nekoliko stotina tužbi i nije poznato da bi bila donesena presuda protiv radnika. Mnoge od tih presuda potvrđene su i nakon žalbi pred drugostupanjskim sudovima, a neke se još nalaze u fazi odlučivanja. Ključan moment dogodio se upravo dana 17.12.2020. godine kada je Vrhovni sud RH objavio svoju presudu od dana 01.12.2020. godine pod posl. br. Rev 1111/2020 kojom je odbio reviziju RH i konačno dao za pravo tužiteljici koja je radila u Hrvatskom geološkom institutu. Vrhovni sud RH je prema Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o sudovima najviše sudbeno tijelo u Republici Hrvatskoj koje osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a protiv njegovih odluka ne postoji niti redovni niti izvanredni pravni lijek. Stoga, upravo nakon odluke Vrhovnog suda RH od dana 01.12.2020. godine moguće je očekivati da će se, s ciljem ujednačavanja primjene prava, odluke nižih sudova usklađivati s njom pa je zbog toga moguće zaključiti da je rizik neuspjeha radnika vrlo malen.
Što je točno utvrdio Vrhovni sud RH i što to znači?
Dana 17.12.2020. godine Vrhovni sud RH objavio je na svojoj internetskoj stranici priopćenje u kojem je izvijestio javnost o tome da je, u povodu revizije Republike Hrvatske (koju je ranije svojom odlukom dopustio s ciljem osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni) donio dana 01.12.2020. godine presudu pod posl. br. Rev 1111/2020 kojom je odbio reviziju Republike Hrvatske i potvrdio ranije presude koje su donesene u korist radnika.
I navedeno priopćenje i presuda o kojoj je riječ javno su objavljeni i dostupni svima na internetskoj stranici Vrhovnog suda RH.
S obzirom da je Vrhovni sud RH najviše tijelo sudbene vlasti koje svoje odluke povodom podnesenih revizija donosi samo u osobito važnim pitanjima s ciljem da osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i s obzirom na to da su niži sudovi dužni u svojim odlukama poštivati pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH, riječ je izuzetno značajnoj odluci za ovu vrstu postupaka koja je donesena u korist radnika.
Kako i do kada je moguće ostvariti svoje pravo?
Budući da im ta povećana plaća nije isplaćena, svi oštećeni javni službenici imaju pravo tražiti sudsku zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, i to podnošenjem tužbe radi isplate razlike plaće pred nadležnim sudom.
Alternativno, javni službenici mogu čekati da im poslodavci, odnosno država dobrovoljno isplate iznos za koji su oštećeni, ali to se nije dogodilo gotovo pet godina...
Članak 139. Zakona o radu propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. To znači da pravo radnika zahtijevati razliku plaće zastarijeva za svaki pojedini mjesec nakon 5 godina od dana kada je plaća za taj mjesec trebala biti isplaćena. Sukladno tome, budući da se plaća isplaćuje do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, za potraživanje temeljem razlike plaće za prosinac 2015. godine zastara će nastupiti 16.01.2021. godine.
Stoga svi javni službenici koji žele ostvariti svoja prava nemaju više vremena čekati eventualnu nagodbu jer će njihova potraživanja, budući da ih Republika Hrvatska nije dobrovoljno podmirila tijekom razdoblja od pet godina, ući u zastaru i neće biti naplativa niti sudskim putem.
U tom smislu, na sreću za one javne službenike koji su, strahujući od rizika neuspjeha u sporu bili neodlučni glede podnošenja tužbe, presuda Vrhovnog suda RH, ipak je stigla - u posljednji čas, ali dovoljno rano da se i oni stignu odlučiti i pripremiti za tužbu prije nastupa zastare.